четвртак, 19. март 2020.

ŽIVOT U DOBA KORONE (I DRUGIH OPASNIH IGRAČAKA)


Pozdrav svima,

evo me opet posle nešto dužeg vremena, jer osećam potrebu da nešto malo i ja napišem na temu aktuelne pandemije korona virusom...

Ne bih da razglabam o podacima, o tome kako se treba ponašati (u bukvalnom smislu) po preporukama profesionalaca ili o tome šta mislim da li više pomaže – maska ili beli luk :P :D 

O tome čitajte u tekstovima na internetu kojih ovih dana ionako ima previše....
Htela bih napisati nekoliko redova o onome što mislim da je trenutno najvažnije: (samo)disciplina. Pojedinaca. Društva. Svih nas.

Po mom skromnom mišljenju, mislim da koren svega što nam se danas (globalno) dešava seže još iz perioda posle drugog svetskog rata, naročito šezdesetih godina prošlog veka, pa sve do današnjih dana.

Šezdesete su bile divne – divna moda, divni filmovi, standard u celom svetu na relativno visokoj razini,  svet prilično optimistično gleda na život i budućnost. Krenula i plastika...najlon....svetski turizam....Pre nekoliko decenija, sada je jasno, niko nije razmišljao kako će svet izgledati kada se sva ta bačena (a sporo ili nikako razgradiva) plastika krene gomilati u našim rekama i morima, kuda će se proširiti svi ti ostaci bačenih bombi, izduvni gasovi, hemijski proizvodi .... Decenije koje su usledile su sve više i više forsirale potrošački mentalitet, (uglavnom nepotrebne) luksuzne proizvode, a oni prebogati su bukvalno počeli da „izmišljaju“ raznorazna ludila života jer više nisu znali šta bi sa sobom od (čega već....) .....dosade... dostupnosti svega... Tako su ljudi, previše dokoni i pomalo besni od lagodnog života, počeli i da se drogiraju, gutaju lekove u enormnim količinama, upražnjavaju promiskuitet (opet iz dosade, realno, jer niko se više ni u koga istinski ne zaljubljuje, sve to onako....); da ne spominjem blagodeti televizije i interneta koje pogoduju još većem zatupljivanju i razvodnjavanju mozga i života :D 

Tek poslednjih desetak godina polako počinjemo shvatati da je đavo, što se prirode i našeg bahatog ponašanja tiče, odavno odneo šalu.

Znamo isto tako da se čovek (naročito od prvog svetskog rata na ovamo) igrao i još uvek se igra i u sferi virusa, bioloških oružja, genetskih eksperimenata, pitaj Boga čega sve ne....misleći da je veći i od samog Boga! Da se sve može držati pod kontrolom....ali, očigledno je već duže vreme - da ne može. I tako, kao nus-proizvod ovog bahatog ponašanja, dobili smo bolesne, gladne, preplašene ljude....

Igramo se sa stvarima koje nisu za igru! 

E, sad...bez obzira da li smo na strani tih što misle da su bogovi i u čijim su rukama sve te nove igračke ili smo na strani ovih drugih, mislim da će ključ za opstanak na kraju – i za jedne i za druge – biti (samo)disciplina. Skromnost. Solidarnost. Nije loše ponovo pročitati Stari i Novi zavet, ima tamo pametnih stvari.... Kada shvatimo da ipak NISMO bolji i veći od Boga (ma kako se on u kojoj zemlji zvao) i prirode, biće šanse za napredak. Lični i opšti. Zato, pamet u glavu - perite ruke, čuvajte svoje voljene i ne rukovodite se (samo) strahom. I moćnici su ljudi, ne može ovako do u beskraj; tim više što ni oni ne mogu opstati ako nemaju nas....sve je povezano. Ni virus ne može da živi bez prikladnog domaćina! Nismo veći od prirode i Boga, koliko god da imamo para i moći, i u nekom momentu će i takvi ljudi to morati da prihvate jer su iscrpli skoro sve što postoji. Ko to shvati ranije, mislim da je svakako u prednosti, čak i ako nema ništa.

Mislite o tome. Voli vas N.