среда, 16. септембар 2020.

O LJUBAVI I CIPELAMA

 

Pre nekoliko dana sam, inspirisana bajkom o Pepeljugi, radila na novim fotografijama sa Barbi i Ken lutkama i, kako sam pisala komentar na Instagram nalogu u vezi odabrane fotografije, reči su nekako same nagrnule pa sam odjednom shvatila nešto zanimljivo: postoji mnogo paralela između ljubavi i cipela!

Najpre, mi žene (a ima i takvih muškaraca, samo neće da priznaju) generalno volimo cipele. Da ih imamo što više, ovakvih i onakvih....i da su, naravno, i lepe i udobne za nošenje i da nam odgovara njihova cena kada kupujemo. 

Kako volimo cipele, volimo i da smo voljene. Da nas paze kao mi one omiljene cipele koje se čuvaju za specijalne prilike, u finoj kutiji i ušuškane u lepom papiru ;)

Ali, da malo skratim priču! Paralele između cipela i ljubavi su, kako sam već rekla u uvodu, brojne. Na primer: svi volimo nove i da ih niko od nas ne pozajmljuje. Polovne (tj.nošene) uglavnom ne voli niko, ali ponekad i takve posluže svrsi kada znate da su bile u vlasništvu nekog ko ih je pravilno negovao, nije ih “razvalio” gaženjem, a imao je i čiste noge hahahhaha...

Ili: mnogo puta nam se neke dopadnu i kupimo ih samo zato što su leeeepe, odnesemo ih kući, a kada ih obujemo - ćorak! Žuljaju, dosadile posle jednog nošenja, komšinica ima iste.... plus, bile preskupe. Sledeći put, kažete sebi, neću gledati samo da su lepe, već i da su praktične i da se u njima može hodati duže od 15 minuta :D

Neke su sjajne u svakom smislu, ali nema vašeg broja ....preskupe su za vaš budžet....već imate slične pa čemu još jedne takve, ni one slične niste obule više od tri puta, a kupile ste ih pre godinu dana.....primećujete li paralele? Bezbrojne su hahaha

Ove vam preporučila prijateljica. Kupila posle dvadeset minuta nagovaranja. Nisu loše, sve je to negde u redu, aliiii.... na njoj bolje izgledaju. Nema veze ni to što ste, na primer, tehnički gledano lepši od nje, prosto.....one su stvorene za njenu nogu, a za vašu su neke druge.

U neke se, baš kao i u osobu, prosto “zaljubite na prvi pogled”, pomislite da ih MORATE imati pa “kud puklo da puklo”.... Tako, jednom se desilo da je svo to slatko cipela-ludilo čak bilo i opravdano; nosile ste ih baš, baš dugo, prosto vam je bilo žao što su se “raspale” od nošenja i što ste ih se morale rešiti, ali....

Još nekoliko puta ste uradile potpuno istu stvar, ali sa mnogo gorim rezultatom....i eto ih - pet pari koje i dalje stoje u kutiji, kupljene u afektu, a NIKADA IH VIŠE NISTE OBULE. Žali Bože para... ali to više nećemo ponoviti, zar ne? Ili hoćemo :D :D

Pa tako...sto ljudi, sto ukusa: isti slučaj i na ljubavnu temu. Neko voli crne oči, neko plave, neko mršave, neko punije....Tako je i sa cipelama i sa ljudima i zato i jednog i drugog ima u milion varijanti na tržištu, ljubavnom i bukvalnom! Mi žene volimo zamišljati da smo sve Pepeljuge i da će naići princ koji je stvoren baš za nas, sa savršenom cipelicom u ruci da proveri da li je baš vaše stopalo ono što želi.... U ovim, ne baš lepim vremenima, lepo je tako razmišljati, zar ne?

Nije u pitanju nikakva bajka jer, kada bolje razmislite, sve je i u realnom životu tako. Gledamo, biramo, volimo dugo ili nam brzo dosadi, pamtimo, prepuštamo drugima, tražimo kvalitet ili kvantitet (kako ko), prevarimo se, dobro procenimo....

O čemu pričam? I o ljubavi i o cipelama, najvećim ženskim izvorima zadovoljstava koji su nepovezano veoma povezani ;)

Toliko od mene za danas... sanjajte svog princa ili barem neke lepe cipele :D

Sve vas voli N.


уторак, 26. мај 2020.

MY ART PHOTOGRAPHY SHOP / GDE MOŽETE KUPITI PRINTOVE MOJIH FOTOGRAFIJA

Dragi čitaoci,
obaveštavam vas da od sada možete naručiti štampane verzije nekih mojih originalnih fotografija ovde:


https://natasa-janjatovic.pixels.com/

gde klikom na željenu fotografiju možete naručiti razne formate i varijante štampe - od razglednica, šolja i postera, do zavesa za kupatilo.... Hvala unapred :)

**********************************

Dear readers,
just to inform you that now you can order print versions of some of my original photographies here:


https://natasa-janjatovic.pixels.com/

where you can click on the chosen photo and order it in different formats and variants - from postcards, cups and posters to shower curtains....Thank you in advance :)

Voli vas/Love,

NatashaJ




четвртак, 19. март 2020.

ŽIVOT U DOBA KORONE (I DRUGIH OPASNIH IGRAČAKA)


Pozdrav svima,

evo me opet posle nešto dužeg vremena, jer osećam potrebu da nešto malo i ja napišem na temu aktuelne pandemije korona virusom...

Ne bih da razglabam o podacima, o tome kako se treba ponašati (u bukvalnom smislu) po preporukama profesionalaca ili o tome šta mislim da li više pomaže – maska ili beli luk :P :D 

O tome čitajte u tekstovima na internetu kojih ovih dana ionako ima previše....
Htela bih napisati nekoliko redova o onome što mislim da je trenutno najvažnije: (samo)disciplina. Pojedinaca. Društva. Svih nas.

Po mom skromnom mišljenju, mislim da koren svega što nam se danas (globalno) dešava seže još iz perioda posle drugog svetskog rata, naročito šezdesetih godina prošlog veka, pa sve do današnjih dana.

Šezdesete su bile divne – divna moda, divni filmovi, standard u celom svetu na relativno visokoj razini,  svet prilično optimistično gleda na život i budućnost. Krenula i plastika...najlon....svetski turizam....Pre nekoliko decenija, sada je jasno, niko nije razmišljao kako će svet izgledati kada se sva ta bačena (a sporo ili nikako razgradiva) plastika krene gomilati u našim rekama i morima, kuda će se proširiti svi ti ostaci bačenih bombi, izduvni gasovi, hemijski proizvodi .... Decenije koje su usledile su sve više i više forsirale potrošački mentalitet, (uglavnom nepotrebne) luksuzne proizvode, a oni prebogati su bukvalno počeli da „izmišljaju“ raznorazna ludila života jer više nisu znali šta bi sa sobom od (čega već....) .....dosade... dostupnosti svega... Tako su ljudi, previše dokoni i pomalo besni od lagodnog života, počeli i da se drogiraju, gutaju lekove u enormnim količinama, upražnjavaju promiskuitet (opet iz dosade, realno, jer niko se više ni u koga istinski ne zaljubljuje, sve to onako....); da ne spominjem blagodeti televizije i interneta koje pogoduju još većem zatupljivanju i razvodnjavanju mozga i života :D 

Tek poslednjih desetak godina polako počinjemo shvatati da je đavo, što se prirode i našeg bahatog ponašanja tiče, odavno odneo šalu.

Znamo isto tako da se čovek (naročito od prvog svetskog rata na ovamo) igrao i još uvek se igra i u sferi virusa, bioloških oružja, genetskih eksperimenata, pitaj Boga čega sve ne....misleći da je veći i od samog Boga! Da se sve može držati pod kontrolom....ali, očigledno je već duže vreme - da ne može. I tako, kao nus-proizvod ovog bahatog ponašanja, dobili smo bolesne, gladne, preplašene ljude....

Igramo se sa stvarima koje nisu za igru! 

E, sad...bez obzira da li smo na strani tih što misle da su bogovi i u čijim su rukama sve te nove igračke ili smo na strani ovih drugih, mislim da će ključ za opstanak na kraju – i za jedne i za druge – biti (samo)disciplina. Skromnost. Solidarnost. Nije loše ponovo pročitati Stari i Novi zavet, ima tamo pametnih stvari.... Kada shvatimo da ipak NISMO bolji i veći od Boga (ma kako se on u kojoj zemlji zvao) i prirode, biće šanse za napredak. Lični i opšti. Zato, pamet u glavu - perite ruke, čuvajte svoje voljene i ne rukovodite se (samo) strahom. I moćnici su ljudi, ne može ovako do u beskraj; tim više što ni oni ne mogu opstati ako nemaju nas....sve je povezano. Ni virus ne može da živi bez prikladnog domaćina! Nismo veći od prirode i Boga, koliko god da imamo para i moći, i u nekom momentu će i takvi ljudi to morati da prihvate jer su iscrpli skoro sve što postoji. Ko to shvati ranije, mislim da je svakako u prednosti, čak i ako nema ništa.

Mislite o tome. Voli vas N.