среда, 16. септембар 2020.

O LJUBAVI I CIPELAMA

 

Pre nekoliko dana sam, inspirisana bajkom o Pepeljugi, radila na novim fotografijama sa Barbi i Ken lutkama i, kako sam pisala komentar na Instagram nalogu u vezi odabrane fotografije, reči su nekako same nagrnule pa sam odjednom shvatila nešto zanimljivo: postoji mnogo paralela između ljubavi i cipela!

Najpre, mi žene (a ima i takvih muškaraca, samo neće da priznaju) generalno volimo cipele. Da ih imamo što više, ovakvih i onakvih....i da su, naravno, i lepe i udobne za nošenje i da nam odgovara njihova cena kada kupujemo. 

Kako volimo cipele, volimo i da smo voljene. Da nas paze kao mi one omiljene cipele koje se čuvaju za specijalne prilike, u finoj kutiji i ušuškane u lepom papiru ;)

Ali, da malo skratim priču! Paralele između cipela i ljubavi su, kako sam već rekla u uvodu, brojne. Na primer: svi volimo nove i da ih niko od nas ne pozajmljuje. Polovne (tj.nošene) uglavnom ne voli niko, ali ponekad i takve posluže svrsi kada znate da su bile u vlasništvu nekog ko ih je pravilno negovao, nije ih “razvalio” gaženjem, a imao je i čiste noge hahahhaha...

Ili: mnogo puta nam se neke dopadnu i kupimo ih samo zato što su leeeepe, odnesemo ih kući, a kada ih obujemo - ćorak! Žuljaju, dosadile posle jednog nošenja, komšinica ima iste.... plus, bile preskupe. Sledeći put, kažete sebi, neću gledati samo da su lepe, već i da su praktične i da se u njima može hodati duže od 15 minuta :D

Neke su sjajne u svakom smislu, ali nema vašeg broja ....preskupe su za vaš budžet....već imate slične pa čemu još jedne takve, ni one slične niste obule više od tri puta, a kupile ste ih pre godinu dana.....primećujete li paralele? Bezbrojne su hahaha

Ove vam preporučila prijateljica. Kupila posle dvadeset minuta nagovaranja. Nisu loše, sve je to negde u redu, aliiii.... na njoj bolje izgledaju. Nema veze ni to što ste, na primer, tehnički gledano lepši od nje, prosto.....one su stvorene za njenu nogu, a za vašu su neke druge.

U neke se, baš kao i u osobu, prosto “zaljubite na prvi pogled”, pomislite da ih MORATE imati pa “kud puklo da puklo”.... Tako, jednom se desilo da je svo to slatko cipela-ludilo čak bilo i opravdano; nosile ste ih baš, baš dugo, prosto vam je bilo žao što su se “raspale” od nošenja i što ste ih se morale rešiti, ali....

Još nekoliko puta ste uradile potpuno istu stvar, ali sa mnogo gorim rezultatom....i eto ih - pet pari koje i dalje stoje u kutiji, kupljene u afektu, a NIKADA IH VIŠE NISTE OBULE. Žali Bože para... ali to više nećemo ponoviti, zar ne? Ili hoćemo :D :D

Pa tako...sto ljudi, sto ukusa: isti slučaj i na ljubavnu temu. Neko voli crne oči, neko plave, neko mršave, neko punije....Tako je i sa cipelama i sa ljudima i zato i jednog i drugog ima u milion varijanti na tržištu, ljubavnom i bukvalnom! Mi žene volimo zamišljati da smo sve Pepeljuge i da će naići princ koji je stvoren baš za nas, sa savršenom cipelicom u ruci da proveri da li je baš vaše stopalo ono što želi.... U ovim, ne baš lepim vremenima, lepo je tako razmišljati, zar ne?

Nije u pitanju nikakva bajka jer, kada bolje razmislite, sve je i u realnom životu tako. Gledamo, biramo, volimo dugo ili nam brzo dosadi, pamtimo, prepuštamo drugima, tražimo kvalitet ili kvantitet (kako ko), prevarimo se, dobro procenimo....

O čemu pričam? I o ljubavi i o cipelama, najvećim ženskim izvorima zadovoljstava koji su nepovezano veoma povezani ;)

Toliko od mene za danas... sanjajte svog princa ili barem neke lepe cipele :D

Sve vas voli N.