уторак, 26. март 2013.

U OČEKIVANJU PRAVOG PROLEĆA



Ovo je stvarno da čovek (da ne kažem, zeka...) ne poveruje!!! Kalendarski je počelo proleće još pre nekoliko dana i ja sam ga očekivaoooooo sa tolikim nestrpljenjem....To je vreme kada se redovno zaljubim i ponašam se kao da sam popio galon mleka prepunog alfatoksina ili kako li se već zove (samo da me moja „stalna“ Zekana ne čuje, nadrlj’o sam...na nas zečeve ta supstanca deluje stumulativno pa se ponašamo kao alfa-mužjaci nekih opasnijih životinjskih vrsta!). I šta se dešava?! Napolju je ledara, temperatura je jedva nešto iznad nule i nije mi ništa drugo preostalo nego da se šćućurim u ćebence i čekam bolje i toplije dane....

I tako, dok lenčarim, padaju mi svakakve gluposti na pamet, a ima i onih koji me redovno iznerviraju svojom glupošću! Evo, najnoviji primer.... Pisao sam neke umotvorine (mislio sam, baš ću fascinirati sve zečice u okruženju svojom pameću i elokventnošću kad to pročitaju), poslao rukopis u štampariju, kad tamo....radi neki novi lik koji, osim što je nepismen, voli i da popije, pa mi je u prelomu teksta u svakoj reči zabrljao po jedno slovo i tako je sve otišlo u štampu!!! Ne verujete? Evo, već su objavili, sve deluje kao da je deo nekog novopoloženog doktorata iz književnosti, svi će mi se zečevi smejati....a možda i neće, čuju oni i vide mnogo gore gluposti kada pogledaju neke od onih TV emisija što ih osmišljavaju ljudi, cccccccccc........

Bolje vrabac u rupi nego nego galeb na grani.
Ko umije, njemu dvoje.
Um caruje, snaja klade valja.
Kol’ko dara, tol’ko muzike (eeee, ovo i nije velika greška ako gledate redovno TV).
Um caruje, snaga krade i valja.
I vuk sit i novce ne broje.
Hoće i kare i pare.
Ko drugome mamu kopa, u nju sam ubada.
Trezan misli, pijan ga overi.
Um caruje, snaga krade vama (ovo mu se, izgleda, baš dopalo pa ponavlja.....).
Prvo ukoči pa reci „top“.
U loži su kratke noge.
Što posereš, to žanješ.
Bez palata nema inata.
Umiljato jagnje sve novce sisa.
Proveo se k’o kos po zrnju (ovo je valjda dobar provod, otkud znam....).
Oko za ono, zub za rub.
Strpljen - spušen.
Ovi su ogledalo suše.....a bilo je i ....ovi se ogledali duže...strašno....

Ma, šta da vam kažem, poludeo sam kad sam video, al’ onda me zvali neki moji drugari zečevi i rekoše da se ne sekiram, njima je nešto tu bilo smešno.......

Uhhhhhh.......baš sam nervozan, ne mogu da pišem. Odoh da pristavim šargarepicu, a svratiće mi i Zekica pa ću se smiriti – s njom mi ni ova hladnoća ne pada teško.

Voli vas zeka Pinki = :)