среда, 27. јун 2018.

KAD ŽURIŠ, ŽURI POLAKO

Neću mnogo da razglabam, tek.... sasvim obično jutro i obična scena: pada kiša, idem ulicom i primetim velikog puža kako mili po stazi ispred mene. 

Prvo što uvek pomislim kada ugledam takav prizor jeste da će ga neko zgaziti (jer većinu ne interesuju ni drugi ljudi, a kamoli ovakva stvorenja; frustrirani će to verovatno uraditi namerno) pa se redovno sagnem, podignem tog šašavog, sporog putnika i premestim ga na sigurnije mesto; u neku travu ili, u ovom slučaju, pored staze gde sam primetila da već mili jedan njegov drugar, podjednako uporan u svome nastojanju da krene u nepoznato.

Eto, i mi ljudi tako veći deo života negde jurimo, žurimo.... jer mislimo da će nam, valjda, ako ne žurimo neke stvari u životu pobeći ili šta već... Kada bolje razmislim, to, zapravo, uopšte nije tačno. Kao prvo – ono što te sleduje u životu, svakako ćeš dobiti, žurio ti ili ne, u to iskreno verujem! Kao drugo – baš kao što kaže jedna japanska poslovica – ići brzo znači ići sporo, ali bez prekidanja. Uporan uvek stigne gde je naumio, a to bi verovatno uradio i taj puž, samo što sam mu ja malo pomogla da deo trase pređe brže i sigurnije. Uostalom, i nama ljudima se takve stvari dešavaju na životnom putu – neko ti pomogne, neko odmogne, neko čak poželi i da te zgazi.... ali upornost je ipak najvažnija u ostvarivanju cilja. 

Kada žurimo (na poslu, u ljubavi, u banalnim poslovima....šta god to bilo), najčešće nešto ubrljavimo......pogrešimo......ponekad se zbog toga moramo vratiti i na početak da popravimo stvar.........Biti brz je dobro samo na trkama, ali i za to su potrebne spore, temeljne i detaljne pripreme. Dakle, dragi moji – ne žurite! Kada žurite, žurite polako ....i sve će, uz upornost, doći na svoje mesto.  Da to nije tačno i puževi bi odavno izumrli. A nisu.

Voli vas N.